Stranica 25 Broj 4 ŽUPANIJSKI GLASNIK obitelj Kaštelanović sve do 1430. godine gradila naselje na novoj lokaciji. Istovremeno Kaštelanovići su sagradili u blizini grad Željnjak, čije se ruševine nalaze nedaleko kamenoloma Mračara i sela Barica. Provalom Turaka u ove krajeve 1542. godine, gradovi Sirač i Željnjak dolaze u njihov posjed, a većina stanovništva, među kojima je i starosjedilačko hrvatsko, odlazi u današnju zapadnu Mađarsku i Gradišće u Austriji. Turci su po svom dolasku naselili pravoslavne Vlahe. Borbe za Sirač su česte. Godine 1687. su zbog napredovanja hrvatske vojske pod zapovjedništvom bana Draškovića i carske vojske pod Dünerwaldom, Turci napustili Sirač, a carski austrijski dvor ga 1695. godine formalno poklanja, ali ne i predaje, patrijarhu Arseniju Crnojeviću, koji je došao sa srpskim porodicama. Krajem 17. stoljeća Sirač je bio središte kotara. Ostao je u vlasti bečke Carske komore, pa ga najprije 1748. godine carica Marija Terezija poklanja svome suprugu, a 1763. Sirač, utvrdu u ruševinama, i posjed kupuje Antun Janković, tada podžupan požeški. Njegovim dolaskom ponovo se oživljava ratovanjima ugroženo područje te se naseljavaju poljoprivrednici i obrtnici iz Hrvatske (Like – "Pauri"), Češke, Slovačke, Njemačke i Mađarske. Tih godina počinje i gospodarski razvoj Sirača. Intenzivnija eksploatacija šume počela je 1872. godine, a kamena 1895. posebice za izgradnju cesta, te željezničke pruge Barcz - Pakrac koja je puštena u promet 1897. godine uz nazočnost cara Franje Josipa. Odmah nakon izgradnje željezničke pruge, društvo Južna željeznica zakupilo je siračka brda na istoku, otvorilo kamenolome i napravilo odvojak željezničke pruge kroz sela do potoka Grižine, dok je vlastelinstvo Tükory nastavilo eksploatacijom šuma. Mogućnost rada i zarade privlači nove došljake u Sirač, među kojima su u to vrijeme nešto brojnije češke obitelji. Šume često mijenjaju vlasnike pa su nakon 1918. godine, u narednih dvadesetak godina, vlasnici šuma Jugoslavensko dioničko društvo, Guttman i Dioničko društvo "Croatia" koje za potrebe prerade drveta gradi novu veliku pilanu. Dio posjeda je koloniziran u zaselak Baricu, gdje su se nastanili Gorani, Primorci iz Podgorja i Talijani iz okoline Vicence i Padove. O Siraču u Drugom svjetskom ratu pisano je s pozicija bivšeg sistema, jednostrano i proturežimski pa prava istina o tom vremenu tek treba biti napisana. Sigurno je da je zbog svog zemljopisnog, pa i vojnog značaja bio zanimljiv vojskama na ovim prostorima, a taj interes prouzročio je znatna ljudska i materijalna stradanja. Sirač je u vrijeme rata bio općinsko, ali i vojno središte u kojem su bile postrojbe "Kulturbunda", ustaške postrojbe i domobranski Gorski zdrug. I mještani Sirača su dijelom bili pripadnici tih postrojbi. Partizanske postrojbe su 13. lipnja 1943. godine ušle u Sirač, nakon što su slomile otpor utvrđenih domobrana i ustaša u školskoj zgradi i u crkvi. Niti nakon toga Sirač još dugo nije imao potpunu vlast jedne ili druge vojske, jer su u njega preko dana često zalazile postrojbe ustaša, njemačke vojske i domobrana, dok su partizani u mjesto ulazili uglavnom noću. Iz Drugog svjetskog rata Sirač je izašao kao jedan od 5 lokalnih centara općine Daruvar. Čelništva općine Sirač, Daruvar, a najviše sami mještani kroz Mjesnu zajednicu, nastojali su s više i manje uspjeha pokrenuti proizvodne i prerađivačke kapacitete, te razne udruge, nastaviti tradiciju prerade drveta, osnovnog školstva, zdravstvene zaštite, pošte, kulturnih djelatnosti, sporta i vatrogastva. Sve vrijeme nakon Drugog svjetskog rata Sirač je ostao mini središte gospodarske i društvene djelatnosti ovog kraja. Usprkos hrvatskoj orijentaciji i opredjeljenjima napredovao je u razvitku. Za Sirač je Domovinski rat počeo 5. svibnja 1991. godine kada je formiran Krizni štab za pripremu i vođenje oružanog otpora, a prva naoružana postrojba osnovana je dan kasnije. Početak velikosrpske oružane agresije je za općinu Sirač 19. srpnja 1991. godine kada su pobunjeni Srbi iz zasjede napali policijsku ophodnju u Purnici, kojom prilikom je sedam pripadnika MUP-a ranjeno, a dvojica su ubijena. " (Izvor: www.sirac.hr) Općina Sirač formirana je 29.12.1992. godine donošenjem Zakona o područjima županija, gradova i općina u RH ("Narodne novine" broj 90/92). Sjedište Općine je u naselju Sirač, a mjesna smouprava je organizirana kroz 11 mjesnih odbora u 9 naselja (naselje sirač ima tri mjesna odbora). Nakon domovinskog rata neka naselja općine Sirač potpuno su opustošena iseljavanjem srpskog i crnogorskog stanovništva, poput Donjih i Gornjih Boraka, Pakrana, a u nekim naseljima izgubljeno je čak do 30% stanovništva. Na tim područjima, na Papučkim obroncima, broj divljači se povećava i u nepovoljno godišnje doba spušta se do većih naselja. Tu dolazi do sukoba između lokalnog stanovništva i divljači jer se događaju štete počinjene od strane divljači na poljoprivrednim kulturama i domaćim životinjama. Osim srneće divljači, ova područja nastanjuje i divlja svinja, lisica, a u zadnje vrijeme se pojavio i čagalj. Stoga se nameće potreba intervencije lovačkih društava kako bi se divljač integrirala na ove i slične prostore. Pri izradi ovog Programa korišteni su slijedeći zakonski propisi, te stručna literatura: ZAKONSKI I PODZAKONSKI AKTI Zakon o lovstvu ("Narodne novine" broj: 99/18., 32/19. i 32/20.) 1. Pravilnik o lovniku ("Narodne novine" broj: 108/19.)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=