Stranica 65 Broj 4 ŽUPANIJSKI GLASNIK Tablica 5. Strogo zaštićene vrste koje se mogu naći na području obuhvata Programa(RE – regionalno izumrle, CR – kritično ugrožene, EN – ugrožene, VU – osjetljive, NT – niskorizične, LC – najmanje zabrinjavajuće, DD – nedovoljno poznate; gp – gnijezdeća populacija, zp – zimujuća populacija, pp – preletnička populacija, NSZ – nije strogo zaštićena vrsta, SZ – strogo zaštićena vrsta) Ovdje se daje opis (biologija i morfologija) strogo zaštićenih vrsta koje mogu imati utjecaj na lovno gospodarenje ili na koje lovno gospodarenje može imati utjecaj, a prisutne su ili mogu doći na području obuhvata Programa: SISAVCI (MAMALIA): Vidra (Lutra lutra) Europska je vidra iznimno plaha, suzdržljiva životinja koja živi samotnjački i pretežno je aktivna noću. Karakteristična je po plosnatom tijelu dugom 120cm, kratim nogama s oštrim pandžama i izrazito dugom, na kraju suženom, repu. Glava je spljoštena, s crnom njuško, oči izbočene i male, uške kratke. Tijelo je pokriveno gustom, smeđom, kratkom dlakom. Na prednjim i stražnjim nogama ima po pet prstiju. Najviše lovi u močvarnim vodama, gdje u potrazi za hranom prelazi velike udaljenosti i pritom se seli iz jednog u drugi riječni sustav. Tragovi im se najčešće znaju vidjeti u blatu kraj potoka i rijeka. Sama gradi podzemne, kose hodnike koji vode u njezinu nastambu, a ulaz je uvijek oko 0,5m ispod površine vode. Od ulaza hodnik se uspinje strmo prema gore do brloga obloženog travom, potpuno sigurnim od ulaska vode. Razlog usamljeničkom načinu života vidre potreba je za velikim životnim prostorom. Ona ga redovito kontrolira i označuje svojim izmetom. Ženka s mladuncima posjeduje manji teritorij u sklopu velikog područja mužjaka. Za vrijeme parenja, koje može biti u bilo koje godišnje doba, mužjaci i ženke se udružuju te vrijeme provode u igri i lovu. Vidra se prvenstveno hrani ribom. Osim toga hrani se i rakovima, vodenim kukcima, žabama i pticama, a neće odbaciti niti manjeg miša, krticu ili pticu. Vidra je pod vodom vrlo okretna. Vidra pliva majstorski, u svim smjerovima, da joj progonjena riba samo uz krajnji napor može izbjeći. Ribe nakon duge potjere često natjera u travom obrastao tjesnac, napada ih odozdo i zatim zgrabi svojim snažnim čeljustima i oštrim zubima. Divlja mačka (Felis silvestris) Divlja mačka je predator, elegantne i mišićave građe tijela, savršeno razvijenog osjeta čula i mirisa te kamuflažne obojenosti tijela. Dužine 50 do 75 cm, odrasla jedinka teška je od četiri do osam kilograma. Tijelo joj je prekriveno mekanim i gustim krznom prošaranim prugama ili pjegama, dugog i savitljivog repa. Na prednjim nogama ima pet, a na stražnjim po četiri prsta. Svaki prst ima kandžu koju mačka prilikom penjanja po drveću ili pridržavanja plijena može izvući. Na stopalima ima jastučiće tj. mekane tvorevine koje joj omogućuju bešumno kretanje, a služe i kao amortizeri prilikom skoka. Divlja mačka izgledom podsjeća na domaću tigrastu mačku, samo što je krupnija, ima veću glavu i dužu dlaku, a slične su i po zubima, kandžama i po osam specifičnih crnih krugova na repu. Divljom mačkom se gospodari prema Planu gospodarenja divljom mačkom. Dabar (Castor fiber) To je naš najveći glodavac, zbijen i snažan, zadnji dio tijela je jače razvijen od prednjega, krzno je smeđe boje na leđnoj, a svjetlije na trbušnoj strani, pokrovna dlaka je grublja i oštra dok je poddlaka mekana i vrlo fina, noge su kratke i vrlo snažne, pandže su oštre i tanke, ima plivaće kožice, u blizini anusa nalaze se dvije žlijezde snažnog mirisa, rep je ljuskav (služi za manevriranje i uzbunjivanje), glodnjaci veliki. Aktivan tijekom cijelog dana, ako ga se uznemiruje onda je aktivan noću, živi u parovima – obiteljima i monogaman je, obitelj je jako povezana i čini ju nekoliko generacija, teritorijalne su životinje, obara stabla radi hrane i građevnog
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=