Stranica 68 ŽUPANIJSKI GLASNIK Broj 4 Štekavac (Haliae etusalbicilla) To je naša najveća ptica grabljivica, a to se gotovo odmah može vidjeti po velikom, svinutom kljunu kojim kida meso. Lovi ribu, ptice, ali i sisavce. Ne libi se oteti plijen drugoj grabljivici, a strvine su vrlo važne u mršavim zimskim mjesecima. Krila su mu s pojedinačnim perjem na vrhu široka i masivna, raspona do 2,5 m s kojim nosi svojih 4 – 5 kilograma. Ženke su obično malo veće od mužjaka. Štekavac leti polagano mašući krilima, no kad uoči plijen, obrušava se velikom brzinom na njega. Jakim pandžama potom grabi i odnosi plijen. Osim veličine, nepogrešiv je znak njihov bijeli rep. U mladih je smeđ, a sa starošću postaje sve bjelji. Ostatak je tijela smeđ, a kljun je žućkast. Štekavci su doživotni partneri. Mužjak i ženka stvaraju ili obnavljaju vezu u svadbenom letu gdje se u zraku povežu pandžama i onda obruše prema tlu. Slijedi parenje i gradnja gnijezda. Gnijezdo je golema "utvrda na drvetu" od grana i grančica. Ženka u ožujku nese najčešće dva jaja i s mužjakom se brine o njima 38 dana dok se ne izlegu ptići. Nakon deset tjedana hranjenja mladunci polijeću iz gnijezda. S vremenom postaju neovisni i traže svoje teritorije. Postaju spolno zreli s pet godina. Crna lunja (Milvus migrans) Gnijezdi de uz rijeke, jezera, močvare i ribnjake u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Perje je tamnosmeđe sa svijetlom glavom. Preferira lešine. Često lovi druge grabljivice dok ne ispuste plijen, ili čaplje i kormorane dok ne povrate ribu, skupljaju ostatke na smetlištu. Love i sitan plijen na tlu ili vodi. Ali i kukce. Tlo preletavaju polako na 10 do 60 m visine. Selica je, a zimuje u Africi. Škanjac osaš (Pernis apivorus) Od ostalih škanjaca najlakše se razlikuje po tri tamne pruge na repu; jedna šira na vrhu repa i dvije uže na bazi repa. Dug je do 60cm. Najčešće se hrani saćama i ličinkama osa i bumbara koje iskopa iz tla, ali i ostalim kukcima, paucima, sitnim sisavcima, reptilima, vodozemcima, a jede čak i neke plodove. To je jedinstveno među grabljivicama. Živi sam ili u parovima. Monogaman je. Osaš je gnjezdarica šumovitih predjela nizinske i gorske Hrvatske. U priobalju je selica. Najčešće se seli u jatima u ekvatorijalnu Afriku na zimovanje. Siva žuna (Picus canus) Duga je 25-28 cm i teži 130-180 grama. Perje sliči na njegova bližeg rođaka europskog zelenog djetlića. Odozgo je zelene boje, odozdo blijedo sive sa žutim repom. Ima sijedu glavu sa crnim brkovima, a mužjak ima crvenu krunu. Žive u mješovitim šumama. Gnijezde se u svibnju i imaju pet do deset jaja, a mlade odgajaju oba roditelja. Mladi se izlegu nakon 15-17 dana i nauče letjeti u četiri tjedna. Ljeti siva žuna jede crve, larve i druge insekte, dok se zimi hrani insektima. Poznata je po svom glasanju kojim upozorava na opasnost. Zov je melodiozniji i polaganiji od zova Zelene žune, pri kraju se stišava, spušta i usporava, te djeluje tužnjikavo.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=