Stranica 74 ŽUPANIJSKI GLASNIK Broj 4 značenje za druge vrste divljači, životinjske vrste, stoku, ali i čovjeka, preporučuje se dostaviti veterinarskoj instituciji jednu ili više uginulih, uhvaćenih ili eventualno odstrijeljenih, na bolestsumnjivih jedinki. Na fiziološko stanje organizma može utjecati puno čimbenika. Čimbenici koji mogu dovesti do oštećenja organizma i nastanka bolesti mogu se podijeliti na unutarnje i vanjske. Vanjski čimbenici mogu biti mehanički, klimatski, kemijski i biološki. U unutarnje čimbenike ubraja se smanjena otpornost organizma, nasljeđe patogenih osobina, konstitucija i dispozicija. Vanjski uzroci su češći i bolje poznati nego unutarnji. Iako uvijek ne postoji jasno izražena granica, radi lakše provedbe mjera zaštite divljači, bolesti se dijeli na nezarazne, zarazne i parazitske. Nezarazne bolesti divljači su one kod kojih ne postoji opasnost prenošenja bolesti na ostala grla i kljunove iste ili druge životinjske vrste, stoku ili čovjeka. Kod oboljenja nezaraznim bolestima dolazi do gubitaka samo na pojedinom (oboljelom) grlu i ne predstavlja opasnost za ostala grla, kljunove ili vrste na tom ili nekom drugom području. U nezarazne bolesti ubrajaju se razne upale nezaraznog karaktera (upala pluća i slično), nadam, otrovanja, proljev od pokvarene hrane, razne rane nastale mehaničkim putem, šepavost, prijelomi kostiju i slično. Kod navedenih oboljenja životinje mogu dolaziti međusobno i u najtješnji dodir, ali ne postoji opasnost od prenošenja bolesti. Zarazne ili infektivne bolesti uzrokuju sitne klice (bakterije i virusi) koje se nalaze i razmnožavaju u tkivima i sokovima tijela oboljele životinje i nisu vidljive prostim okom već mikroskopom. Kada navedeni uzročnici bolesti izađu bilo kojim putem u okolinu (izmetom, mokraćom, slinom, iscjetkom), nađu pogodno "tlo" i namnože se, zaraze direktno ili indirektno sve one životinje u čije tijelo uđu kroz njihove prirodne otvore ili razne rane. Uzročnici su razni virusi, bakterije, pa i neka gljivična oboljenja. Ove se klice u zdravom organizmu namnože, razaraju pojedine organe i krv, stvaraju otrovne izlučevine i slično, pa time dovode do oboljenja, a često i do uginuća životinja. Ovisno o uzroku oboljenja zarazne ili infektivne bolesti dijele se na virusne i bakterijske. Divljač obolijeva od raznih zaraznih ili infektivnih bolesti, a ovdje će se navesti samo na neke za koje se smatra da su češće prisutne u našim lovištima ili površinama izvan lovišta: - Bedrenica (Antrax), - Slinavka i šap (Aphtaeepizoticae), - Bjesnoća (Lysa), - Svinjska kuga, - Sindrom europskog smeđeg zeca, - Newcastlovska bolest (Atipična kuga peradi), - Influenca ptica, - Tuberkuloza, - Bruceloza, - Pastereloza, - Pseudotuberkuloza, - Jersinioza, - Tularemija, - Salmoneloza, - Stafilokokna infekcija, - Nekrobaciloza, - Leptospiroza, - Aktinomikoza. Parazitske ili nametničke bolesti izazivaju manje ili više sitne životinje, koje žive na divljači kao paraziti i hrane se sokovima i dijelovima tijela svoga "domaćina", odnosno životinje na kojoj parazitiraju. Po zoološkoj sistematici paraziti pripadaju skupinama praživotinja, plošnjaka, oblenjaka i člankonožaca. Paraziti se povremeno ili trajno nalaze na ili u živim organizmima, te se tu hrane njihovim tkivima, tjelesnim sokovima ili oduzimaju probavljenu hranu koju je domaćin pripremio za svoje potrebe. Ovakav život jednoga organizma na račun drugoga naziva se parazitiranje. Životinju, u ili na kojoj se nalazi parazit zove se domaćin ili nositelj parazita. Prelaženje parazita na domaćina ili ulaženje u domaćina naziva se invazija ili infestacija. Mjesto u ili na životinji gdje određeni paraziti najčešće parazitiraju naziva se predilekcijska mjesta. U svoj životnom ciklusu nekim parazitima je potrebno više različitih vrsta organizma. Odrasli, zreli paraziti borave u ili na domaćinu, a razvojni stadiji u organizmima koji se nazivaju posrednik, prijelazni nositelj, vektor ili prenositelj. Parazit nanosi štetu domaćinu uznemiravajući ga, mehanički mu oštećuje tkiva, oduzima mu hranjive tvari, štetno djeluje na domaćina svojim sekretima, ekskretima, toksinima i slično. Spomenute štete mogu biti zanemarive, ali isto tako mogu biti toliko velike da kao posljedica oštećenja organizam slabi, mršavi, nastupa anemija i opće slabljenje domaćina, a sve većim umnažanjem dolazi i do kroničnih promjena pojedinih organa i do poremećaja njihovih normalnih funkcija, a u konačnici čak i smrt. Paraziti ili njihovi razvojni oblici (larve) u krvnim žilama, crijevima i ostalim tjelesnim šupljinama mogu izazvati
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=