Stranica 77 Broj 4 ŽUPANIJSKI GLASNIK Divljač se s ugroženih područja ne smije uklanjati samo odstrjelom, iako je to najjednostavniji i daleko najekonomičniji način sprečavanja šteta od divljači, nego treba koristiti i druge oblike kontrole populacije poput protjerivanja, ograđivanja, postavljanja repelenata, zvučnih zaštitnih sustava, optičkih i svjetlosnih uređaja. Loša kontrola populacije sigurno će uzrokovati probleme povezane s povećanjem populacije. Od svih prisutnih vrsta divljači štete u prvom redu nastaju u prometu, dok je divlja svinja najzaslužnija za štete na usjevima, najviše tijekom ljeta i jeseni kad izlaze na polja. Žitarice i kukuruz posebno su na udaru u mliječnoj fazi, dok štete na gomoljastim kulturama nastaju rovanjem. U slučaju kada želimo zaštititi manji broj biljaka na određenoj površini, moguća je zaštita različitim repelentima ili ih se može zaštititi mrežom. Ovakva vrsta zaštite je gotovo neučinkovita za krupnu divljač kao što su jelen obični i divlja svinja, ali za zečeve koji obožavaju mlade biljke može biti savršen izbor. Uređaji za plašenje divljači su plinski topovi ili jake sirene namješteni tako da se uključuju u pravilnim razmacima. Učinkovitost im je najveća kroz prva dva tjedna i treba ih koristiti povremeno. Za povećanje učinka trebalo bi ih pomicati svakih nekoliko dana te mijenjati učestalost uključivanja. Divljač lako navikne na učestale zvukove i također dobro razlikuje ugrožavanje od uznemiravanja. Doseg im se može znatno povećati ako ih postavimo na povišeno mjesto. Mogu se koristiti i razna druga akustična plašila poput raznih limenih traka ili zvona te razna vizualna plašila poput objekata koji reflektiraju svjetlost i svih drugih kombinacija. Repelenti mogu znatno smanjiti štete od divljači, a najučinkovitiji su za primjenu u rasadnicima, voćnjacima, vinogradima, vrtovima. Najveća im je učinkovitost kada su dio programa smanjenja šteta koji povezuju ograđivanje, plašila, repelente i kontrolu populacije. Uporaba repelenata na velikim površinama je ograničena ponajviše radi velikih troškova te ograničenja u uporabi zbog atmosferskih prilika. Kao još jedan nedostatak repelenata je i to što se životinje naviknu i on nema učinak koji bi trebao imati. Protjerivanje ima kratkotrajan učinak jer se protjerana divljač ubrzo vraća na ciljane površine. Stoga su, uz obvezne, i ove sljedeće mjere moguće mjere kontrole populacije problematičnih vrsta divljači: - edukacija stanovništva glede odnosa prema divljim životinjama; - zvučni i vizualni efekti i plašila (postavljanje zrcalnih ogledalaca ili drugih odgovarajućih naprava, plinski topovi i sl.); - kemijska sredstva – repelenti; - postavljanje selektivnih zamki i klopki (živolovke); - protjerivanje ili izgon divljači; - intenziviranje odstrjela divljači u graničnim lovištima; - odstrjel, ako je nužan, u koordinaciji s nadležnom policijskom postajom u slučaju prekobrojnog stanja pojedine vrste divljači. Prema obvezi koju propisuje Program zaštite divljači za Općinu Sirač svake godine će se obavljati procjenjivanje divljači na području za koju je izrađen ovaj Program. Provoditelj ovog Programa lov mora provoditi sukladno zakonskim propisima. Obavljeni lov evidentira stručna osoba za provedbu Programa zaštite divljači po lovnim godinama u obrascu PZD-4, a ukoliko se radi o uginuću neophodno je sastaviti Zapisnik o šteti na divljači. Odstrijeljena divljač, uginula ili ranjena divljač pripada pravnoj ili fizičkoj osobi koja koristi zemljište ili upravlja zemljištem izvan lovišta. Popis svih Pravilnika koje je obavezno pratiti i po kojima se provodi ovaj Program dan je u poglavlju Uvod, u popisu literature. U lovu, odnosno u izlučivanju, smije sudjelovati osoba koja uza se ima lovačku iskaznicu s važećom identifikacijskom markicom za pojedinu lovnu godinu i pisano dopuštenje pravne ili fizičke osobe koja provodi Program zaštite divljači. Odstreljivati divljač smije samo osoba koja uz navedene uvjete posjeduje i oružni list za držanje i nošenje oružja u svrhu lova. Površine ovog PZD-a mogu predstavljati relativno povoljna staništa za neke vrste divljači, ali u pojedinim slučajevima iste vrste mogu predstavljati izravnu ugrozu prema stanovništvu (npr. lisice, kune, čagljevi i vrane). Zbog toga se preporučuje poštivati počela socijalnog kapaciteta, kao što je to slučaj u srednje i zapadnoeuropskim zemljama. Sukladno tome izrađivač preporučuje sljedeće socijalne kapacitete: KRUPNA DIVLJAČ: jelen obični (Cervus elaphus L.) – povremena vrsta...................................................................................... 0 grla jelen lopatar (Dama dama L.) – povremena vrsta........................................................................................... 0 grla srna obična (Capreolus capreolus L.) – stalna vrsta....................................................................................... 0 grla muflon (Ovis aries musimon Pall.) – povremena vrsta................................................................................... 0 grla svinja divlja (Sus scrofa L.) – povremena vrsta.............................................................................................. 0 grla
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=