Stranica 48 ŽUPANIJSKI GLASNIK Broj 2 izgradnje cesta i dovršetak željezničke pruge BarczPakrac krenulo 1895. godine. Ključni trenutak u razvoju siračkog područja bio je upravo otvaranje željezničke pruge Barcz – Pakrac 1885. godine, dok je dionica pruge Banova Jaruga – Pakrac otovrena 1897. godine. Ubrzo nakon toga, društvo Južna željeznica zakupilo je brda u istočnom dijelu Sirača, otvorilo kamenolome te izgradilo odvojak željezničke pruge koji je vodio kroz okolna sela sve do potoka Grižine. Istovremeno, vlastelinstvo Tükory nastavilo je s eksploatacijom šuma u tom području. Zbog otvaranja novih radnih mjesta, Sirač je privukao mnoge doseljenike, a među njima su se istaknule češke obitelji koje su se tada naselile u većem broju. Tijekom vremena, šume su mijenjale vlasnike pa su nakon 1918. godine, u sljedećih dvadeset godina, vlasnici postali Jugoslavensko dioničko društvo, Guttman i Dioničko društvo "Croatia". Potonje je društvo izgradilo veliku pilanu za preradu drveta, čime je dodatno potaknuto gospodarsko oživljavanje područja. Dio zemljišta koloniziran je u zaselak Baricu, gdje su se naselili doseljenici iz Gorskog kotara, Primorja te Talijani iz okoline Vicence i Padove. Društveni aspekt bio je obilježen jačanjem lokalnih zajednica i organizacija, koje su se bavile očuvanjem tradicija i kulturnih vrijednosti uslijed pojačane mađarizacije, obrazovni sustav se također unaprijedio, ali je došlo do sveopćeg iseljavanja koje se protegnulo kroz cijelo 20. stoljeće. Godine 1882. počela je raditi osnovna škola, sjedište općine 1890., vatrogasno društvo 1892., pošta 1893., dok 1906. godine započinje izgradnja katoličke crkve Pohoda Blažene Djevice Marije. U to vrijeme grade se prometnice od značaja za povezivanje Sirača s okolnim prostorom. Godine 1887. gradi se cesta SiračBadilljevina-Dežanovac, a 1913. godine sagrađena je cesta Dragović-Sirač-Doljani. Nakon završetka Prvog svjetskog rata došlo je do raspada Austro-Ugarske Monarhije 1918.godine područje Sirača i okolice postalo je dio Države SHS, a potom Kraljevine SHS koja se od 1929. nazivala Kraljevinom Jugoslavijom. Godine 1922. osnovana je Osječka oblast koja je 1929. godine ušla u sastav Savske Banovine. Drugi svjetski rat donio je značajne ljudske gubitke i materijalna razaranja, a mnogi su stanovnici bili pogođeni ratnim nedaćama, uključujući represalije, prisilna preseljenja i stradanja civila. Nakon rata, Sirač postaje dio općine Daruvar te nastavlja s gospodarskim oporavkom, osobito kroz drvnu i prerađivačku industriju te razvijanje proizvodnih i prerađivačkih kapaciteta. Društveni život odvijao se kroz razvoj javno-društvenih sadržaja te razvoj civilnog društva. Zadružni dom izgrađen je 1947. godine, a 1950. godine izgrađene su zgrade za preradu lana (Lanara). Godine 1955. useljava se zgrada općine i ambulante, a godine 1972. izgrađena je nova zgrada osnovne škole. U idućim godinama vrijedno je spomenuti izgradnju igrališta dječjeg vrtića 1977. godine, izgradnja mosta preko Bijele kod Starog grada 1979. godine, dok su 1980. godine kroz radne akcije asfaltirani sportski tereni te zelene površine u cijelom mjestu. Razdoblje gospodarskog i socijalnog razvoja u Siraču trajalo je sve do početka Domovinskog rata, koji, iako nije doveo do okupacije samog mjesta, ipak je uzrokovao ljudske i materijalne gubitke. Unatoč tome, od osamostaljenja Općine 1993. godine, započeti su brojni projekti usmjereni na razvoj javne, društvene i komunalne infrastrukture, što je značajno unaprijedilo kvalitetu života. Ulaganjem u modernizaciju cesta, vodoopskrbu, odvodnju i druge komunalne usluge, stvoreni su preduvjeti za gospodarski rast, a kroz obnovu i izgradnju društvenih objekata ojačani su kulturni i društveni život zajednice. Sve ove inicijative pridonijele su održivom razvoju, čineći Općinu Sirač ugodnom za život te atraktivnom lokacijom za ulaganja i poduzetničke projekte. Izgled naselja O izgledu kuće i sela u Slavoniji u predturskom vremenu nema nikakvih podataka. Povijesni izvori govore kako je ono malo seoskog stanovništva što ga je ostalo nakon prodora Turaka, odselilo dalje od prometnica, ili u brda ili u teže pristupačne ravnice. Turska osvajanja imaju presudan utjecaj na kontinuitet/ diskontinuitet naseljavanja današnjih naselja u sastavu Općine. Početkom 16. stoljeća naseljava se Miljanovac, krajem 17. stoljeća navodi se naseljavanje sela Kip 1688. i Šibovca 1695. godine, dok su potpuni kontinuitet naseljenosti imala sela Pakrani, Bijela i Borki. Prema povijesnim izvorima, morfološki izgled naselja nije se mijenjao u slavonskim naseljima do sredine 18. stoljeća. Sva su naselja bila okupljena ili ušorena tj. kuće su se pružale s obije strane ceste. U drugoj polovici donosi se Terezijanski urbar (1756. godine) kojim se definira planska izgradnja sela kao: linearna (duž ceste), križna (na raskrižju puteva) i složena (križnoj formi se dodaju dodatne ulice). Današnji sustav naselja oblikovan je tijekom razdoblja mlađe kolonizacije, koje je trajalo od kraja 18. stoljeća, kroz gotovo cijelo 19. stoljeće, pa sve do početka 20. stoljeća. U tom periodu, krčenjem šuma, izgradnjom cesta, željezničkih pruga te novih naselja, stvorena je mreža naselja. Ova mreža nastajala je u potpuno drugačijim društvenim, gospodarskim i povijesnim okolnostima nego što su to današnje. Kroz vrijeme, ona se manje-više spontano mijenjala, dok je konačno oblikovana procesom urbane tranzicije, koji i danas, premda znatno sporije, i dalje traje. Iz današnje perspektive naselja u Općini Sirač s elementima morfološke strukture u kojima prevladavaju tzv "kučišta" koja čine kuće, okućnice i gospodarske zgrade. Sva naselja Općine imaju linearni tip te se pružaju uz glavne prometnice (Kip, Šibovac i Miljanovac).
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=