Stranica 67 Broj 4 ŽUPANIJSKI GLASNIK njeno gniježđenje je nedostatak uznemiravanja na koje je izuzetno osjetljiva. Prilikom hranjenja i seobe može se vidjeti i na drugim otvorenim površinama, vlažnim livadama i pašnjacima, kanalima i manjim vodotocima. Eja močvarica (Circus aeruginosus) To je najveća eja s rasponom krila od 1,3m.Eja močvarica duga je od 43 do 54 cm. Raspon krila iznosi od 115 do 130 cm. Mužjaci su teški od 400 do 650, a ženke do 800 g.Mužjak je smeđ sa plavosivom krilnom prugom i repom, a ženka je jednolično tamnosmeđe boje sa svjetlosmeđežućkastimprednjim dijelom krila, kapom i grlom. Djelomična je selica. Eje močvarice žive u vlažnim područjima, osobito bogatim običnom trskom. Može se susresti i sa raznim drugim otvorenim staništima, kao što su poljoprivredna zemljišta i travnjaci, posebno pogranična područja s močvarom. Uglavnom živi sama, no ponekad se okuplja u velika jata. Početak sezone parenja varira od sredine ožujka do početka svibnja. Mužjaci često se pare s dvije, a povremeno i s tri ženke. Parne veze obično traju tijekom jedne sezone, ali neki parovi ostaju zajedno nekoliko godina. Eja livadarka (Circus pygargus) Nastanjuje otvorena područja, uz rijeke, močvare, polja, gdje može nesmetano pretraživati krajolik. Leti vrlo elegantno, polaganim, ali snažnim zamasima krila. Plijen traži u sporom letu i relativno nisko, a zna letjeti uz rub vegetacije da ga iznenadi. Kad ga uoči, strmoglavljuje se na njega i grabi snažnim pandžama. Najviše lovi glodavce, ali i ptice, gmazove itd. Na početku sezone parenja izvodi akrobacije u zraku, raširenih nogu, dodajući hranu i glasno klikćući. Nakon parenja ženka gradi jednostavno gnijezdo od granja i trave, skriveno u vegetaciji. Potom u njega polaže 4 – 5 jaja na kojima sjedi oko mjesec dana. Mužjak i ženka hrane ptiće do 40 dana, koji nakon još dva tjedna postaju samostalni. Ujesen se u širokoj fronti sele na zimovanje u supsaharsku Afriku da bi se u travnju počeli vraćati. Crna žuna (Dryocopus martius ) Dužina crne žune iznosi 45 – 47 cm, sa rasponom krila 64 – 78 cm. Težina tijela je u prosjeku 300 – 400 g. Prepoznatljiva je po crnoj boji perja, te crvenim tjemenom i kukmom kod mužjaka te crvenim zatiljkom kod ženki. Hrani se kukcima, posebno ličinkama koje se nalaze ispod kore drveta. Svojom posebno prilagođenom građom i snažnim vratom neumorno guli koru praveći velika ogoljela mjesta. Zbog svoje veličine i snage može napraviti duboke rupe u samom drvetu. Za koru se drži kratkim nogama i oštrim kandžama, dok joj rep služi da se "usidri". Dugim jezikom iz šupljina izvlači svoj plijen. Hrani se i na tlu, skakućući po trulim trupcima koje otvara udarcima velikog snažnog kljuna, a mravi su joj čest plijen. Ovu pticu češće čujemo nego ju vidimo. Crna žuna ima dva načina glasanja. Jedno čini dva puta ponovljena tri kreštava sloga, a drugo je jak kreštavi zov nalik vrisku. Rupe u stablima, nakon gniježđenja žuna, koriste druge vrste ptica i sisavaca kao dom ili sklonište, te se crna žuna smatra za značajnu vrstu u šumama gdje boravi. Njezina pojavnost ovisi o veličini i starosti šume: nema je ili je neredovita u ispresijecanim šumama ili šumarcima kao ni u šumama koje su mlađe od 40 godina i koje nisu u blizini starije šume. Ključna je vrsta u europskim šumama jer je jedina vrsta ptice koja radi velike rupe za gniježđenje koje kasnije (sekundarno) koriste druge dupljašice. Osim što osigurava dom drugim životinjama, hraneći se insektima koji napadaju drvo, žuna ujedno brine i o zdravlju šumskih stabala.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=