Stranica 75 Broj 4 ŽUPANIJSKI GLASNIK njihovo raspadanje ili začepljenje i time nove komplikacije u organizmu. Naseljavanje parazita na divljač ili domaće životinje ne može se u svakom slučaju nazvati bolešću, iako može imati neželjene posljedice. Prema mjestu parazitiranja paraziti se dijele na vanjske (ekto) i unutarnje (endo) parazite. Divljač obolijeva od raznih parazitskih ili nametničkih bolesti, a ovdje će se navesti samo na neke za koje se smatra da su češće prisutne u našim lovištima ili površinama izvan lovišta: - Toksoplazmoza, - Kokcidioza, - Metiljavost (Distomatoza), - Veliki američki jetreni metilj, - Trakavičavost, - Singamoza, - Parazitski gastroenteritis, - Trihineloza, - Verminozna pneumonija, - Nosni štrk, - Kožni štrk (Hxpoderma), - Veliki plućni vlasac – Diktiokauloza (Dictyocaulosis), - Protostrongiloza, - Proljetni proljev srneće divljači, - Kolibaciloza, - Šuga (Scabies), - Krpeljivost (Iksodidoza). Preventivne mjere radi zaštite divljači, ljudi i stoke podrazumijevaju stalan i redovit obilazak cijele površine izvan lovišta. Stalnim osmatranjem i praćenjem divljači uočit će se sumnjiva i/ili bolesna grla te eventualno uginula divljač ili neke druge životinjske vrste. Na pojedinim bolesnim ili uginulim grlima može se sa dosta sigurnosti ustanoviti uzrok pojavljivanja bolesti ili uginuća, pa se mogu na vrijeme i u suradnji s veterinarskom službom poduzeti potrebne mjere liječenja ili sanitarne mjere. U preventivne mjere spada i zakapanje ili spaljivanje lešina, odnosno neškodljivo uklanjanje potencijalnog žarišta zaraze. Zakapanjem ili spaljivanjem lešina sprječavaju se neki insekti da sišu krv uginule divljači i svojim ubodom kasnije prenesu zarazu na zdrave jedinke. Isto tako na lešinama se skupljaju mravi, crvi, štakori, lisice, vrane, svrake i ostali strvinari. Ukoliko se radi o zarazi mogući je prijenos i preko pasa i mačaka lutalica na perad, stoku i ljude. Nakon uklanjanja lešine potrebno je mjesto gdje je ista pronađena dezinficirati, isto kao i alat i pomagala kojima je lešina uklonjena. Prijava bolesti je preventivna mjera kojom se svaki slučaj uginuća divljači ili neke druge životinjske vrste, kao i hvatanje ili eventualni odstrjel bolesne ili na zarazu sumnjive divljači prijavljuje se veterinarskoj službi, odnosno najbližoj veterinarskoj stanici. Navedenim načinom mnoge bolesti i zaraze se mogu već u početku detektirati i otkriti, a potrebnim i odgovarajućim mjerama i suzbiti. Svako ugibanje divljači pa makar i bez izrazitih simptoma neke bolesti, sumnjivo je na zarazu ili trovanje, o čemu treba voditi posebnu pažnju. Dijagnostičke mjere odnose se na obvezan pregled svakog bolesnog ili na bolest sumnjivog uhvaćenog ili eventualno odstrijeljenog grla (komada, kljuna) ili svježe lešine, kako bi se ustanovilo je li divljač ili neka druga životinjska vrsta bila bolesna te prijeti li opasnost od širenja eventualne bolesti. Kod pronađene lešine prvo je potrebno ustanoviti je li do smrti nije došlo zbog nekog drugog razloga osim bolesti (pregažena, probodena i slično), a ako nije pretragu treba obaviti veterinar. Lešine ili njihove dijelove (organe) te dijelove na bolest odstrijeljene divljači prije slanja na analizu veterinarskim stanicama ili institucijama treba dobro upakirati i spriječiti osjet zadaha te isto tako spriječiti izlaz sukrvice iz paketa u okolni prostor. Uz zapakiranu lešinu potrebno je dostaviti ime i adresu pošiljaoca, datum nalaza lešine, odakle potječe kao i sva ostala opažanja u vezi pojave sumnje na bolest. Materijal za pretragu treba slati na Veterinarski fakultet, institute, zavode i dijagnostičke stanice. Kod svakog slučaja sumnje na bolest ili pronalaska lešine vrlo je važno surađivati s područnom veterinarskom stanicom i postupati po uputama ovlaštenog veterinara. Kurativne mjere provode se kod organskih – nezaraznih bolesti hvatanjem ili eventualnim sanitarnim odstrjelom samo bolesnih jedinki. Kod zaraznih i parazitarnih oboljenja obavlja se sanitarni odstrjel većeg broja bolesnih jedinki i to u skladu sa Zakonom o lovstvu, a u suradnji sa veterinarskom službom, dok se ne smanji mogućnost prijenosa zaraze i parazita. Odluku o takvom zahvatu može donijeti nadležno Ministarstvo putem stručne veterinarske službe koja je dužna voditi računa o kretanju i suzbijanju zaraza na svom području. Isto tako dodavanje lijekova u izlaganu hranu za divlja_ obavlja se samo u skladu s veterinarskom službom. Higijensko – zdravstvene mjere provode se dezinfekcijom mjesta gdje je lešina ležala i oruđa kojim je uklon-
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=