30
kol
2022
Hrvatski centar u Beču krovna je udruga gradiščanskih Hrvata koji su u austrijskoj metropoli prisutni više od sto godina. S radom centra sudionice studijskog putovanja u sklopu projekta „Pletenica života – faza II“ upoznale su Gabriela Novak-Karall, glavna tajnica i Jelena Čarnojević, suradnica u Hrvatskom centru.
- Prvi pokušaj Hrvata odmah po dolasku u Beč bio je društveno se organizirati. Od 1964. godine djelujemo na trenutačnoj adresi. U početku smo aktivnosti održavali samo u podrumu koji smo unajmili, a početkom 90-tih oslobodio se kat, pa smo i taj prostor uzeli u najam. Preuredili smo ga i nastao je centar koji je prostorno i organizacijski postao krovno okupljalište i naše aktivnosti su se proširile - istaknula je glavna tajnica Novak-Karall koja je navela i konkretne oblike djelovanja centra.
- Imamo prvi i jedini dvojezični hrvatsko-njemački vrtić. Otkad smo se prostorno proširili formirao se Klub seniora. To su ljudi koji su uglavnom u mirovini. Oni koji su se tada počeli okupljati uglavnom su i ostali. Ispočetka su aktivnosti bile intenzivne, imali smo putovanja. No, s vremenom se to smanjilo, a epidemija koronavirusne bolesti sve je zatvorila - navela je Novak-Karall dodajući kako je prije ljeta održan sastanak na kojem je dogovoren pokušaj obnavljanja rada Kluba seniora održavanjem susreta barem svaka dva tjedna.
Drukčija je priča s dječjim vrtićem. Po austrijskom zakonu u jednoj grupi može biti najviše 14 djece i toliko ih i imaju. Interes je velik tako da imaju listu čekanja. Mogli bi popuniti još jednu grupu koja bi u tom slučaju radila, kažu, na nekom drugom mjestu u Beču.
Inače, službenih podataka koliko je Hrvata u Beču nema. Procjenjuje se da tijekom tjedna ondje boravi između 10 i 15 tisuća gradišćanskih Hrvata. Mobilnost je posljednjih desetljeća sve veća. Ljudi zbog posla putuju na dnevnoj bazi ili mjesečno, sve se to promijenilo, ističu naše sugovornice.
- Sve što radimo ovdje je usmjereno da se u Beču može živjeti i razvijati jezik i kultura. Ovdje su svi dobrodošli. Obraćamo se Hrvatima, ali i ostalima iz europskog jugoistoka jer to je realnost. Ne pitamo tko je tko, radimo za sve. Tako funkcionira vrtić, tako funkcioniraju naše priredbe, tako je bilo i u Klubu seniora. U jednom trenutku žene koje su se tu našle bile su iz BiH i Hrvatske. Priredbe, tečajevi, vrtić, … pokušavamo dati ponudu za sve uzraste. Zato je ponekad vrlo izazovno - istaknula je Novak-Karall.
Pojasnila je da se Hrvatski centar uglavnom financira dotacijama Republike Austrije za potporu „narodnim grupama“. Dio novca dobiju od Ministarstva obrazovanja za kulturno djelovanje, a dio i od samog grada Beča, za podršku kulturnim aktivnostima. Nešto uspiju namaknuti i iz državnog proračuna RH i to putem natječaja koji objavljuje Središnji državni ured za Hrvate izvan RH.
Bez dobrovoljnog angažmana, kažu naše sugovornice, rad centra bi bio znatno otežan. Na programe koji se financiraju iz EU sredstava nisu se javljali objašnjavajući kako nemaju kapacitete odnosno ljude koji bi takve projekte mogli provesti.
Voditeljica „Pletenice života-faza II“ Olga Martinović upoznala je predstavnice Hrvatskog centra s tim projektom koji se financira iz Europskog socijalnog fonda, a usmjeren je povećanju kvalitete socijalnih usluga na ruralnim područjima gdje uglavnom živi staračko stanovništvo.
I Hrvatski centar i sudionice projekta „Pletenica života“ imaju zajedničko iskustvo - koliko je socijalni kontakt, ali i osjećaj pripadnosti i povezanosti s određenim krugom ljudi važan starijim osobama. Ili, kako je to rekla suradnica Hrvatskog centra Jelena Čarnojević: „dobra volja i snažna energija ključni su pokretači svega!“
*Projekt „Pletenica života – faza II“ UP.02.2.2.06.0243 sufinancirala je Europska unija iz Europskog socijalnog fonda
